Slatko s alternativama bijelom šećeru: ukusne zamjene za šećer 

Dobre vijesti za sve sladokusce: „odreći se bijelog šećera“ ne znači automatski da morate odustati od slatkog i slastica. Postoje brojne zamjene za bijeli šećer, a neke od njih voljeli bismo vam predstaviti: 

Sirup od agave 

 
Radi se od soka agave. Iz biljke agave dobiva se sok koji se potom filtrira i grije kako bi nastao sirup. Izgledom podsjeća na med, ali ponekad može biti i bezbojan. Konzistencijom je malo rjeđe strukture od meda. 

Sirup od agave ima oko 25% manje kalorija od šećera, a gotovo je jednako sladak. Osim toga sadrži minerale, vitamine i fitokemikalije. Pogodan je za vegane, a može se koristiti za zaslađivanje napitaka, slastica i žitarica. 

Javorov sirup 

 
Još jedno sladilo u obliku sirupa je javorov sirup. On se dobiva od takozvanog šećernog javora. Pritom se stvaraju rupe u drvu na koje se nataknu slamke, a dobiveni sok se nekoliko puta ukuhava. 

Ovisno o stepenu javorov sirup ima više (C) ili manje (A) karakteristično intenzivan okus javora. No, zbog te tipične arome nažalost nije u harmoniji sa svakim jelom. Ali rado se koristi u brojnim kolačima, marmeladama, napitcima, vaflima i palačinkama. Javorov sirup izvrstan je i kao sladilo za marinade ili umake. 

Ovaj sirup se smatra snažnim sladilom, ali nema tako visok udio fruktoze kao, primjerice, sirup od agave. Osim šećera sadrži još i željezo, kalcij, kalij, fosfor i bjelančevine. 

Med 

 
Dvostruko je slađi od šećera, pa ga treba i manje kako bi se jelo zasladilo. Med sadrži vitamine B i C, kalcij, željezo, magnezij i kalij. 

Najboljeg je okusa kada ga za doručak stavite na krišku kruha ili tosta s maslacem, dobro pristaje uz palačinke i vafle, a možete ga koristiti i za zaslađivanje čaja, deserata i salata. Kod pečenja kolača treba biti oprezan jer je slađi od šećera i sadrži vodu. 

Manuka: posebna vrsta meda 

 
Med od drveta Manuka posebna je vrsta meda. Tako barem tvrde Maori, autohtoni narod Novog Zelanda. U njihovoj domovini Manuka med tradicionalno se koristi na različite načine. Za razliku od drugih vrsta meda Manuka med sadrži Methylglyoxal. 

Sa svojom jedinstvenom aromom Manuka med se često koristi kao namaz ili kao dodatak žitaricama ili smoothijima. 

Kokosov šećer 

 
Kokosov šećer dobiva se od nektara cvjetnih pupoljaka kokosove palme. Dobiveni nektar se kuha ili se prerađuje pomoću vakumskog kuhala na paru pri niskim temperaturama kako bi se stvorili kristali kokosova šećera. 

Posebnost ove alternative je njegova niska glikemijska vrijednost, po čemu je ovo sladilo posebno zanimljivo za dijabetičare. Osim toga, sadrži kalij, bakar, magnezij, cink, željezo, bor i sumpor. 

Još jedna prednost kokosovog šećera je ta što se može koristiti u omjeru 1:1 u odnosu na obični šećer pa ne bi smjelo biti poteškoća kod preračunavanja mjera kod tradicionalnih recepata. A okus? Nije baš blizak kokosu kao što bi se moglo očekivati nego je sličniji karameli. 

Cjeloviti šećer od šećerne trske 

 
Cjeloviti šećer od šećerne trske ima okus po karameli. Za razliku od uobičajenog šećera, ovaj se ne rafinira. Minerali i elementi u tragovima ostaju sačuvani zahvaljujući načinu dobivanja bez rafiniranja. 

Po pitanju slatkoće tu cjeloviti šećer od šećerne trske, doduše, ne može u potpunosti konkurisati normalnom šećeru. Ali jako je ukusan u riži na mlijeku ili uz kafu i čaj. 

Rižin sirup 

Rižin sirup je omiljeno sladilo iz Japana. Konzistencija i boja podsjećaju na med. Rižin sirup ima blago karamelast, orašast okus i puno blaže zasladi od uobičajenog stolnog šećera. Sirup ne sadrži fruktozu, gluten, laktozu te je podnošljiv kod intolerancije na histamin i pogodan je za vegane. 

Hurme 

„Hljeb svijeta“ – kako se hurme nazivaju u svojim domovinama Egiptu, Pakistanu, Saudijskoj Arabiji i Iranu – tako je sladak da se može upotrijebiti kao alternativa za šećer. Ako hurme tokom noći ostavite da se namaču i idućeg ih dana izmiksate, dobit ćete slatki pire. Taj pire se jednostavno može dodavati u smoothie-je ili žitne pahuljice i čak koristiti za pečenje kolača.