Proizvodi bez mikroplastike

Još 2014. dm je u svim proizvodima za pranje i ličnu higijenu dm marki zamijenio mikročestice plastike prirodnim sirovinama. Kako bi kupcima ponudili još veću transparentnost, proizvodi su označeni oznakom "bez mikroplastike". Svako ko odabere proizvode s ovom oznakom, može biti siguran da su oni oslobođeni i sintetičkih polimera. Riječ je o smjesama plastike koje se, između ostalog, koriste i kao zgušnjivač u proizvodima.

Više od 700 proizvoda dm marki kao što su Balea, Balea MEN, SUNDANCE, ebelin, Jessa, babylove i SEINZ. već imaju oznaku “Bez mikroplastike i sintetskih polimera topivih u vodi".

Pojam o kojem se puno raspravlja "mikroplastika"

Trenutno se u javnosti vodi puno rasprava o temi "mikroplastike". Činjenice koje se kriju iza pojma, koji se često koristi općenito i slabo objašnjen, puno su složenije nego što se čini na prvi pogled. Zato nam je želja da ga bolje razjasnimo.

Do danas ne postoji općeprihvaćena definicija pojma "mikroplastika". Iz tog razloga, upravljanje proizvodima dm marki temelji se na deklaraciji njemačke Savezne agencije za okoliš, koja opisuje "mikroplastiku" kao čvrste, u vodi netopive plastične mikročestice veličine pet milimetara i manje.

Kako mikroplastika ulazi u okoliš?

Porijeklo plastičnih mikročestica u našem okolišu je raznoliko. Općenita je razlika između sekundarne i primarne "mikroplastike":

• Sekundarna mikroplastika opisuje male plastične čestice koje nastaju kada se veći komadi plastike usitnjavaju. To se može dogoditi, na primjer, vremenskim utjecajem ili habanjem. Studija koju je naručila njemačka Savezna agencija za okoliš pokazuje da je razgradnja većih plastičnih dijelova (“makroplastike”) najvažniji izvor za ulazak plastičnih mikročestica u okeane. Osim toga, habanje guma i odvajanje vlakana pri pranju sintetičkog tekstila također su relevantni izvori plastičnih mikročestica.
• Primarna "mikroplastika", s druge strane, odnosi se na plastične mikročestice koje se kao takve stavljaju u proizvode, npr., sastavni su dio kozmetike s abrazivnim efektom.

Sintetički polimeri stavljeni na test

U nekim slučajevima, sintetički polimeri topivi u vodi također se raspravljaju u kontekstu "mikroplastike". Međutim, važno je i neophodno uočiti razliku, budući da različite skupine tvari imaju različita fizikalna svojstva. Prema trenutnom stanju istraživanja, sintetički polimeri nisu dokazani u vodama. Oni su topivi u vodi i nemaju svojstvo plastičnih mikročestica. Za njih se tvrdi da ne mogu proći pročišćivače. Oni se pritom koriste kao stabilizator ili sredstva za zgušnjavanje u proizvodima te doprinose kvaliteti i sigurnosti proizvoda te primjerice omogućuju bolju mogućnost doziranja, koja ipak sprječava razlijevanje proizvoda.

„Budući da neprestano radimo na daljnjem razvoju proizvoda naših dm marki, proaktivno i intenzivno se bavimo sintetičkim polimerima. Trenutno smo primjerice u uskoj razmjeni iskustva s našim partnerima i provodimo istraživanja kako bismo zamijenili sintetičke polimere u našim dm markama, ako je to moguće, imajući u vidu sigurnost i kvalitetu naših proizvoda“, pojašnjava Petra Gruber, dm direktorica za Resor marketinga i nabave.

Ali postoje i proizvodi, kod kojih još nije moguća promjena zbog specifičnih svojstava proizvoda.  Razvoj dobrih i sigurnih alternativa je dugoročan proces, jer je u potrazi za nadomjesnim tvarima uvijek potrebno osigurati da nemaju negativne efekte na ljude i okoliš.