Podijeli i odštampaj

color #000000
color #000000

09.01.2019

Mikroplastika – mala frakcija za veliku prijetnju okolišu

Često u vezi s kozmetikom čujemo i izraz mikroplastika. Što je zapravo mikroplastika, koja je veza iste s kozmetikom i kako možemo doprinijeti smanjenju mikroplastike objašnjava mag.oecol. Maja Jaćimovska.  

Plastika je sintetski polimer, dobijen u postupku polimerizacije monomera, a osnovna sirovina u postupku proizvodnje su neobnovljivi prirodni resursi, nafta i prirodni plin. Neke od glavnih odlika plastike, poput onih da nije podložna hrđanju, da je čvrsta i otporna na vlagu, zbog čega sve češće zamjenjuje metal, staklo ili papir, čine je vrlo poželjnim materijalom za širok spektar primjene, kao što su izrada namještaja i kućanskih aparata. Plastiku koristimo u građevinarstvu, elektroindustriji i automobilskoj industriji, a najčešće je koristimo kao ambalažu za razne vrste proizvoda. Ukoliko navedenom pridodamo i činjenicu da je riječ o jeftinom materijalu, koji je i vrlo jednostavan za svakodnevnu upotrebu, ne čudi podatak da je proizvodnja plastike u zadnjih 60 godina porasla sa svega nekoliko miliona tona/god. na 300 miliona tona plastike/god. u 2010. godini. Postoji više vrsta plastike u zavisnosti od aditiva koji se dodaju da bi se dobilo željeno svojstvo plastike, a zajedničko im je dug period razgradnje (70 - 1000 godina).

Mikroplastika je termin koji određuje frakcije plastike promjera 0,3 - 5 mm. Mikroplastika ne nastaje samo kao posljedica nedovoljne razgradnje većih plastičnih predmeta, postoje mnogi kozmetički proizvodi i preparati koji sadrže mikroplastiku, stoga mikroplastiku možemo podijeliti na primarnu i sekundarnu. Primarna mikroplastika je po svom samom postanku promjera 0,3 - 5 mm, a sekundarna nastaje usitnjavanjem većih komada plastičnog otpada. Uslijed toga, mikroplastika u prirodu može dospjeti direktnim putem iz primarne plastike (na primjer sastavni je dio pojedinih pasti za zube, sredstava za piling ili sistema za održavanje brodskih površina) ili raspadanjem krupnijih komada plastike djelovanjem UV zračenja, saliniteta, kinetičke energije mora i drugih abiotičkih faktora. Upravo je nepotpuno raspadanje plastike najveći izvor mikroplastike u morima i okeanima. Najčešća vrsta plastičnih polimera u marinskom okolišu su polietilen sa zastupljenošću oko 50% i polipropilen sa zastupljenošću oko 40%. Plastika i mikroplastika u moru prisutna je sa oko 15% otpada koji pluta na površini, 15% otpada koji je zastupljen u vertikalnom stupcu vode i čak oko 70% ovog otpada taloži se na dnu. Uslijed djelovanja Zemljine rotacije, morskih struja i vjetra, plastični otpad i mikropalstika u morima i okeanima se grupiraju u forme vrtloga otpada, a do sada je formirano pet takvih vrtloga: dva su u Atlantskom, dva u Pacifičkom i jedan u Indijskom okeanu. Najveći vrtlog otpada je upravo sjevernopacifički (eng. Great Pacific Garbage Patch) sa oko 3,5 mil. tona otpada, od čega prednjači plastični otpad.

Negativan uticaj mikroplastike na živi svijet odlikuje se nažalost dvojakim djelovanjem, mehaničkim i hemijskim. Mehaničko djelovanje svodi se na uzrokovanje smetnji i punjenja gastrointestinalnog trakta životinja, nakon čega jedinke često i ugibaju. Hemijsko djelovanje mikroplastike vezano je za sposobnost čestica plastike da u morskom okolišu mogu na svojoj površini adsorbovati organske zagađivače (POPs) i otpuštati aditive tokom dugotrajnog procesa razgradnje, koji su sastavni dio plastične strukture. Najvećem riziku u oba slučaja izložene su životinje koje žive u marinskom okolišu, u prvom redu školjke i organizmi bentosa te konzumenti koji se njima hrane.

Vrlo važno svojstvo mnogih spojeva, koje općenito nalazimo u plastici i mikroplastici, jeste bioakumuliranje u tkivima živih organizama te biomagnificiranje ovih spojeva u prehrambenom lancu. Budući da je krajnji konzument, čovjek je time predodređen da primi zbirnu dozu štetne tvari, pa tako i spojeva iz mikroplastike. Drugim riječima, ono što od plastike damo prirodi, vrati nam se u istom ili izmijenjenom obliku u vidu hrane koju uzimamo iz mora ili vode koju pijemo, a u tom krugu ova vrsta otpada oštećuje okoliš i u njemu prisutne vrste ili na njih ima fatalni učinak.

O problemima mikroplastike u okolišu pisali su mnogi svjetski autori i agencije za zaštitu okoliša. Iako su prvi podaci o postojanju mikroplastike zabilježeni u Sargaškom moru 1972. godine, termin mikroplastika je prvi puta uveden 2004. godine. Procjenjuje se da se dnevno u okoliš ispuštaju 2,4 mg mikroplastike/stanovniku.

Mikroplastika nažalost nije samo problem udaljenih područja u svijetu, nego se s tim problemom suočavamo i u našoj zemlji. Prema istraživanjima naučnika u periodu 1.11.2013 - 30.9.2016. u okviru regionalnog IPA Adriatic projekta procjene stanja morskog otpada u Jadranu pod nazivom "Sistem upravljanja morskim otpadom u jadranskoj regiji" (eng. Derelict Fishing Gear Management System in the Adriatic Region, skraćeno: DeFishGear), koji se provodio u sedam država regije uključujući i Bosnu i Hercegovinu, Jadransko more također bilježi probleme vezane za plastični otpad. Procjenjuje se da oko 80% otpada u Jadranskom moru dolazi iz kopnenih izvora i aktivnosti, na primjer komunalni otpad sa nesanitarnih deponija, a oko 20% otpada u moru završava kao rezultat neodgovornog pomorskog prometa te aktivnosti ribarstva i marikulture. Mikroplastika je nađena u morskim organizmima u Jadranskom moru, a naš zaljev Neum nažalost ne predstavlja iznimku.

Rekli bismo da je mikroplastika top-problem današnjeg doba, obilježenog brzim životnim tempom i konzumerizmom, međutim čovjek za sada čini premalo napora kako bi promijenio svoje životne navike po pitanju upravljanja otpadom ili smanjio upotrebu plastike u svakodnevnom životu. Nadu dakako pružaju koraci EU po pitanju značajnog povećanja stope reciklaže komunalnog otpada. U okviru Strategije o cirkularnoj ekonomiji EU, zemlje članice obavezale su se da će do 2030. godine reciklirati čak 90% svog otpada, pri čemu je velika pažnja posvećena upravo reciklaži plastike kroz posebnu Strategiju o plastici u cirkularnoj ekonomiji, dok će samo za 10% otpada biti dozvoljeno odložiti na sanitarne deponije. Provedbom ambicioznog paketa mjera Strategije, EU ujedno ima za cilj stvoriti preduvjete za stvaranje stabilnog europskog gospodarstva sa visokim stepenom povrata materije i iskorištenja plastičnog otpada, istovremeno smanjujući upotrebu plastike za jednokratnu i ograničavajući upotrebu primarne mikroplastike. Raduje nas svakako i podatak da su velike svjetske kompanije za proizvodnju odjeće i obuće u 2018. godini proizvele probne modele tenisica i opreme za plažu i kupanje, napravljene upravo od plastičnog otpada iz mora. Davanjem nove vrijednosti plastičnom otpadu i malim promjenama svakodnevnih navika modernog čovjeka, poput korištenja višenamjenske staklene ambalaže, smanjenja upotrebe plastičnih vrećica ili pažljivog odabira proizvoda koje koristimo, zajedno možemo napraviti veliku pozitivnu promjenu.